MASSIMO SADA NA KOTORARTU

Osmanaesti po redu Don Brankovi dani muzike donose iz godine u godinu i muziku za ljubiljetelje žanrova popularne muzike. Kada je riječ o regionalnim izvođačima, Massimo Savić spada u one koje KotorArt rado poziva, a koji se odazivaju kvalitetnom pjesmom, koji se izdvajaju po očuvanju dobrog ukusa, koloritno bogatim ansamblom i profesionalnim instrumentalistima. Uz sve ovo, pozitivna atmosfera ne može da izostane, jer je ona uvijek refleksija Massimovog „džentlmenskog“ odnosa, kako prema kolegama s kojima nastupa, tako i prema publici. U utorak, 30. jula, na Stadionu malih sportova Benovo, Massimo je atmosferu zagrijavao postepeno, da bi do kraja koncerta većina publike odustala od svojih stolica i na nogama pjevala hitove.

032C390B-09BA-4575-8968-6EDD73259113.jpeg
Massimo je kotorskoj publici predstavio neke od pjesama s novog albuma koji nosi naziv Sada, simbolično se odnoseći na trenutak koji na ličnoj vremenskoj lenti stoji između prvog albuma Sjaj u tami, objavljenog prije 35 godina i nekog budućeg muzičkog kursa. U tom trenutnom presijeku stanja već su se izdvojili hitovi, poput 1000 ljudi, Neka ti plove brodovi, Paranormalan itd. Koncert je počeo pjesmom Odjednom ti koja je nastala u saradnji s grupom Meritas, a nastavljen je izvođenjem pjesama Tišina, Sretan put, Kladim se na nas, vrhunskim hitom Sjaj u tami. Massimo se osvrnuo i na beskrajni talenat Džonija Štulića i otpjevao pjesmu Gracija koja je nastala kao rezultat saradnje s njim. Potom, uslijedila je pjesma nastala iz saradnje s Ivanom Dečakom, a onda Nama se nikud ne žuri, Iz jednog pogleda, Indija, Suze nam stale na put, Samo jedan dan, da bi na bis, na oduševljenje publike, Massimo izveo pjesmu Krug u žitu.
10082339-DD34-499E-94FD-1356FD1F1891.jpeg
Massimo Savić u svijet muzike ušao je kao srednjoškolac, svirajući električnu gitaru. Po dolasku u Zagreb, 1979. godine, osnovao je grupu Dorian Gray s Brankom Terzićem, Vedranom Čupićem i Emilom Krnjićem, postnovotalasni bend koji je veoma brzo osvojio jugoslovensku muzičku scenu. Snimio je više albuma, među kojima su Samo za tvoje oči, iz 1984. godine, Zemlja plesa, Elements, na engleskom jeziku, Massimo iz 2002. godine, Vještina, Dodirni me slučajno, 1 dan ljubavi. Posljednjih godina često nastupa s džez pijanistom Matijom Dedićem, kao i sa svojim bendom Alkemičari. Na KotorArtu je nastupio s bendom s kojim nastupa širom regiona, a čine ga poznati muzičari: violinista Bruno Urllić, gitaristi Ivan Pešut i Alan Svetopetrić, klavijaturista Gojko Tomljanović, bubnjar Marko Matošević, te perkusionista Boris Popov.
Svi zajedno doprinijeli su specifičnom koloritu, bogatom i raskošnom zvuku na koji Massimo „ne štedi“. A ne štedi ni emocije. Sudeći po reakcijama publike, možda je neko naučio i „kako voljeti“.
Boris Marković